Totalbike bicikle i delovi za bicikle

(Najmanje) 3 razloga za prodaju auta i kupovinu bicikla

Gospođa Agneš Ćurčić Asodi iz Novosadske biciklističke inicijative je rešila da podeli iskustva svoje porodice u "odbacivanju" automobila i korišćenju bicikala. Tom prilikom je napisala jedan odličan članak, koji smo naprosto morali da podelimo s Vama! U nastavku pročitajte njene razloge i neka od pitanja koja je postavljala sebi dok je donosila odluku o prelasku isključivo na bicikliranje.
 

Agnes

 

Kada razmišljam o bojaznima koje smo suprug i ja imali kada smo se odlučili za prodaju auta i investiranju u bicikle, mogu reći da ih i danas razumem, nakon višegodišnjeg iskustva korišćenja bicikla kao primarnog prevoznog sredstva. Naravno da ćete postaviti sebi pitanja kao što su:

- Kako ću obaviti mesečnu kupovinu? Pa treba to sve dovući kući!
- Kako ću dete odvesti u vrtić/školu/kod lekara?
- Šta će ljudi misliti o meni?! Svi voze auto, samo se ja smucaram na biciklu!
- Šta ću kad padne kiša?
- Šta ću kad je napolju prevruće?! Oznojaću se na biciklu...

Ova lista može da se produži i na čitav tekst, ali ja to zaista ne želim. Jer, iako i dalje razumem ta pitanja, mogu na sve do jednog da nađem i odgovor i rešenje, jer sam kroz sve ove situacije prošla toliko puta da više ni ne razmišljam o njima. Slično je kao kad ne znate da kuvate neko jelo: Skuvate ga deset i više puta, i odjednom više ne morate ni gledati u recept, niti brinuti da neće dobro ispasti. A prvih nekoliko pokušaja kuvanja je bilo slabo jestivo ili potpuno nejestivo...

 

Denmark-Copenhagen-211

 

Na više ovih pitanja se može odgovoriti sa: nije sramota povremeno se poslužiti i motornim vozilom, pozajmiti auto, ili platiti taksi. Mnogo ljudi koji su me upoznali u poslednjih 7-8 godina se veoma iznenadi što uopšte znam da vozim auto. Na to se nasmejem i objasnim kako ne samo što znam, nego izuzetno volim da vozim auto, ali sam svesna njegovih štetnih uticaja na mene, moju porodicu, kao i na našu životnu sredinu. Zbog toga ga ne konzumiram prečesto. Isto kao i slatkiše... Volim ih ali ne preterujem s njima jer znam da su za mene štetni.

No, hajde da odgovorimo na neke od dilema:

Kako u mesečni shopping? 
Postoji veći broj supermarketa koji nude i dostavu, čak i besplatnu. Iskoristite to. Lakše je nego da vi tovarite stvari u auto, pa nosite na sprat. Ovako vam ih unesu u kuću, a Vi niste potrošili pare na gorivo. Možete dati bakšiš momcima koji nose stvari i tada će Vam možda izaći na isto, ali ste svakako uštedeli vreme i sačuvali kičmu :)

Transport dece.
Starije dete nikad nije ni postavilo pitanje zašto idemo biciklom. Jednostavno, takvog je karaktera. I sada svuda ide samo biciklom. Mlađe se stalno nešto bunilo i upitkivalo zašto ne idemo kolima ili taksijem. Kad je imalo oko 3 godine, došla sam po njega u vrtić, biciklom naravno. Napolju je padala neka kiša, onako dosadno, ne prejako, ali nam je pretilo da ćemo lepo pokisnuti do kuće. Mališa je izašao iz vrtića, pogledao u nebo i više za sebe promrmljao – „Pa, nećemo se otopiti”. Nikad se više nije bunio oko odlaska i dolaska biciklom, a od tada je prošlo nekoliko godina. Verujem da će u životu uvek tako uzdahnuti i reći – nećemo se otopiti.

Kiša i sneg.
Kabanica, slojevito oblačenje. Ovo ume da bude malo tricky, dok ne nauči čovek, šta tačno znači slojevito oblačenje. Treba probati, naći svoj lični balans između suvoće (da ne budeš oznojan) i hladnoće (da se ne smrzneš na biciklu). „A-ha“ momenat dolazi već posle nekoliko nedelja iskustva.

Znoj.
Ja se lično više oznojim kad me klijent na poslu iznervira, a o šefu neću ni da pričam. Ono što je sigurno – ako voziš umerenim tempom, slušajući svoje telo, i voziš uporno, znojanje se smanjuje. Što je kondicija bolja, a pokreti usklađeniji, to si suvlji (ili suvlja) kad stigneš na posao ili kuda god da si se uputio. Ono malo znoja što ostane, kod 90% ljudi rešavaju vlažne maramice i dezodorans.

Imidž 
Da se ne lažemo, naše društvo jeste vrlo okrenuto statusnim simbolima, pa čak i popovi voze džipove (i u ovom momentu sam shvatila da u životu nisam videla popa na biciklu), ali sam ja više dobijala pozitivnog priznanja zbog svog bicikla nego neke osude. A vozim i u štiklama i suknji, na posao, na sastanke, u izlazak. Kod nas ne kažnjavaju bicikliste zbog alkohola, toliko ću reći. To možemo i nazvati razlogom broj jedan za kupovinu bicikla. Bar u šali.

 

Holandski gradski biciklizam Foto sajt Amsterdamize

 

Ali u zbilji:

Štedi novac, a novac Vam treba za decu i porodicu.

Auto se mora kupiti (od 4-5 hiljada evra za neki pristojan, pa na više), mora se registrovati (200 evra godišnje pa naviše), mora se u njega točiti gorivo (više hiljada dinara mesečno), mora se održavati (opet više stotina evra na godišnjem nivou). Zbog ovoga meni nikad nije frka da pozovem taksi u slučaju nužde, ako nešto ne mogu da obavim biciklom. Znam da je to mali trošak u odnosu na ove gore nabrojane. Možeš opušteno dete izdržavati za te pare. Da zamenimo sve kola decom, ne bi bilo bele kuge. A finansijski trošak je isti.

Štedi vreme, a vreme Vam treba za decu i porodicu.

Iako ne izgleda tako, ali bicikl jeste najefikasnije prevozno sredstvo na distancama do 5 km. Ja živim u Novom Sadu, i to praktično obuhvata ceo moj grad. Živim u delu grada koji je neplanski izgrađen pa nema parkinga. Nekad mi za parkiranje treba i po 15-20 minuta. Kad obavljam više stvari u gradu, gde je takođe parking problem, ušteda na vremenu je izuzetno velika.

Štedi živce, a tek živci što vam trebaju za decu i porodicu.

Iako totalni stres ne može da se izbegne u saobraćaju, pa mene tako iznerviraju pešaci na bici stazi, kola koja preblizu prolaze pored mene, i oni što me iseku na raskrsnicama, ipak ima manje stresa na biciklu. Manje biciklista, manje brzine, manje nerviranja.

Ovo su pitanja i dileme kojima se Agneš bavila dok je donosila odluku o prelasku na svakodnevno bicikliranje. Koja su Vaša pitanja?

 

izvor: bajsologija