Totalbike bicikle i delovi za bicikle

Marko Milenković iz Kruševca

Zovem se Marko Milenković (29 god), živim na periferiji grada Kruševca (Begovo Brdo).

Od kad znam za sebe, od 4 godine, vozim bajs. Prvo tuđi pa posle i licno svoj. U početku bicikl je služio za odlazak do prodavnice, igrališta. Sa rastom sam menjao bicikle i dužinu vožnje. Do grada i posla mi je uvek bilo zanimljivije ići bajsom. Prva veća kilometraža je bila do babe i dede na selu, 35 km u jednom pravcu. Na toj razdaljini sam se zadržao do pretrošle godine i gledanja Memedovićeve reportaže o bajkerima koji su za mesec dana prešli ceo svet. Prvo što sam pomislio je koliko bi mi trebalo da predjem biciklom. Godinu? Dve godine? Prošle godine sam sa tim ciljem kupio polovnog trkaca, starog ali jeftinog u startu. Uz dosta prepravki i menjanja delova tim bajsem sam produzio poluprečnik svojih avantura. Tako je rasla i moja kondicija.

Za početak sam rešio da bolje upoznam našu prelepu Srbiju koja i te kako ima šta da pokaže. Tako su se redjali gradovi, Čačak (100 km od KŠ), Kraljevo(60 km od KŠ), Aleksinac(45km), Niš(80 km). Ljubav prema biciklu i vožnji me je spojila sa mnogo dobrih momaka, sa kojima sam još više pomerao granice svoje izdržljivosti. Jedan od njih je išao na more u Bugarsku, pa preko Turske u Grčku, Makedoniju i na kraju Srbija. Njegova hrabrost i kondicija me je uverila da je moj san moguć. Skorašnji i najveći podvig je vožnja sa momcima do Kopaonika (80 km). Bio sam i pre na Kopaoniku, ali ići bajsom je sasvim drugi osećaj. Kako počinje uspon tako počinje bol, bodrenje sebe i kolege pored, i uživanje u prirodi. To je savšena brzina da obratite pažnju i uživate u prirodi.

Ali plašim se da je to to. Plašim se da sa njim neću otići do Svete Gore,Turske, Grčke, Italije, Španije, Rusije, Kine, Indije...Da sam sa ovim biciklom dostigao ne svoj već njegov maksimum. Kupio sam ga preko neta, i kad je stigao primetio sam nalepnicu koju na oglasu nisam. Bicikl je iz vremena Zapadne Nemačke. Sa svim menjanjem delova i prilagodjavanjem i dalje je ono što ne mogu da promenim na njemu, neudoban, težak. 

Pored ljubavi za okretanjem pedala, trci sa skuterima i starijim automobilima, bicikl je za mene i jedna vrsta slobode. Pored godišnjeg servisa, menjanje lanca, sajli, kočnica, nemate troškove registracije, menjanja ulja, stajanja na pumpama. Nemate posla sa policijom i prekoračenjem brzine. Delovi poput lanca, kočnica i ostalih delova, koji dotrajaju i menjaju se, imate i one pokretače koji se ne menjaju, ljubav, i volja su nepresušni. Pored slika društva i mene poslao sam vam jednu sa 20 razloga zašto volim biciklizam.

Da ne dužim više, dovoljno sam vam pokazao - prećiću sa ovim biciklom još mnogo kilometara. Uz vaše budzenje još više. Moj bicikl i ja znaćemo ceniti vašu kreativnost i nove delove.