Moje ime je Siniša Dugonjić. Bicikl sam kupio pre oko deset godina, kada sam napokon izignorisao prijatelje, babe i ostale koji su me ubeđivali ceo zivot da je voziti bicikl po Beogradu ravno samoubistvu.
Zaista, prvih godinu dana je i izgledalo pomalo samoubilački kada bih uspred špica hrabro krenuo u krug Slavijom ili prelazio Pančevacki most u trenucima kada bi vladao čuveni "haos na Pančevcu". Par padova i modrica kasnije, voziti po Beogradu mi ne izgleda ni malo opasno i svakom bih preporučio da promeni prevozno sredstvo. Autobusi su respori a automobili preskupi.
Za kraj mala pesmica:
Sudbino moja kleta
Loša mi je bicikleta
Zadnji točak mi šeta
Ahilova peta