Totalbike bicikle i delovi za bicikle

Dušan Šobić iz Drenovca

Zovem se Dusan Sobic, imam 17 godina i zivim u Drenovcu. Selu u okolini grada Sapca.

Bicikl koji vozim dobio sam, moglo bi se reci nasledio od mog deke. Bicikl je vozio moj deka dugo godina, medjutim zbog obaveza i posla kojim se bavio, okacio ga je u garazi. Tu je proveo dosta vremena dok ja nisam odrastao i zainteresovao se za njega. Zamolio sam deku da mi pomogne da ga skinemo i sredimo kako bih ga mogao voziti.

Po dekinoj prici bicikl je kupljen 80-ih, u Nemackoj. Vremenom sam se upoznavao sa delovima bicikle, kako se sta namesta pa sam ga i sam poceo sredjivati i menjati delove koji bi se pokvarili. Delove koje sam nalazio za bicikl, bili su polovni i vecinom skidani sa dekine kolekcije bicikala koje je on sve cuvao iako ih nije vozio. Bicikl je bio na mestima izgreban i zardjao, pa sam ga i farbao. Tada nisam znao kako se to radi i koje sve farbe su potrebne, pa je to bilo samo jedno premazivanje bicikle farbom.

Na tom biciklu sam proveo detinjstvo, stizao svuda, a moja ozbiljnija voznja bicikle pocinje u prvoj godini srednje skole. Prvo sam isao sa njim u skolu nekih 15 kilometara do skole i jos toliko do kuce. Sve to sam u pocetku radio kako bih pomogao roditeljima, da mi ne placaju autobus. Vozim ga svaki dan cak i u zimskom periodu kada nema toliko snega na putevima. Zavoleo sam voznju bicikle i sada ne silazim sa njega. Volim voznju bicikla po prirodi, narocito duze staze. Obisao sam Macvu, a planiram sa drustvom da krenemo i na dalje puteve. U drugoj godini srednje skole upoznajem devojku sa kojom sam i sada. I kao jako zaljubljeno momce isao sam do nje 30 kilometara i nikada mi nije tesko palo.

Uvek sam ga vozio s’ ljubavlju. Dok su neki vozili motore i automobile, ja sam vozio moje biciklo, koje ne bih menjao ni za sta na svetu. Na njemu sam proveo detinjstvo, momcio se na njemu i vozicu ga jos dugo godina, ali ga nikad necu zameniti drugim. I ako ne izaberete mene, bice mi drago da ste culi deo price o mom biciklu.