Katarina je sa nama podelila svoju priču. Čekamo i tvoju!
Bicikla koja ima kratku, ali emotivnu istoriju, koju samo mozete vi produziti. Bicikla koja je prezivela poplavu, koja trenutno nije sa mnom jer je ostala u rodnoj kuci, cekajuci majstora da se napokon vrati sa odmora i restaurira je, a ja bih rekla da ipak ceka Godoa koji nikako da dodje. Dok ona tamo negde ceka i pati, ja patim isto koliko i ona. Znate, kada se sa vama najblizom osobom na svetu ne vidite ceo jedan dan, kada taj dan izgleda kao vecnost, a da ne govorim o tome da se ti dani produze u nedelje...
Kada ispitni rok izgleda kao da nikada nece proci jer nema druga da skrene misli i da vetar u ledja... Presla je mnogo, ali na ovom putu ima jos mnogo vise da predje, a sa njom i moj mali pas, zbog koga namenski dugo zelim da kupim korpicu i da ga restauriram. Zelim da iskusi i vidi barem delic onoga sto vidim ja i naravno, onoliko-koliko mu priroda dozvoljava. Videvsi ovaj konkurs, obradovala sam se jer sam znala da mi vi mozete pomoci da svog dugogodisnjeg prijatelja ucinim modernijim a uz to i boljim za jedan dalek put, jer kao sto on mene nije napustio, ne zelim ni ja njega nikada napustiti. Uz to, ovo bi bio najbolji poklon za diplomiranog filologa (uskoro). Jer, ko ce najbolje podeliti radost sa mnom, ako ne moj verni saborac?