Totalbike bicikle i delovi za bicikle

Nemanja Zivlak iz Kikinde

Ja se zovem Nemanja i ja sam pedaloholicar. Ne, hvala, ne želim da se lecim.
 
Od malih nogu prijatnije se osecam sedeci na sedištu bicikla nego da zasednem na kraljevski prestol.
U vrtic sam biciklao, posle u školu, a sad koristim svaku priliku da okrecem pedale što dalje od kuce.
 
 
 
 
Trenutni bicikl sam ugledao u tek otvorenoj prodavnici. Godina 2002. Nepoznat brend. Ljubav na prvi pogled i ispražnjen kucni budžet. Kapriolo Silver Arrow je kupljen.
Teško je izdvojiti jednu konkretnu pricu, sam bicikl je prica za sebe. Negovan, mažen, pažen, voljen i vožen, vožen, vožen. Leto, kiša, vetar, sneg, zima, led.
 
 
 
 
 
 
Dok mogu pedale da okrecem ne gledam u vremensku prognozu. Nikad me na putu nije ostavio, a ni ja njega. Kad nešto zacvili trenutno me zaboli glava. Popravlja se odmah bez obzira da li se ima para. Da hleb delimo, verujem da biciklu bi vece parce lomio! Sami na slici vidite da i godinu 2016. docekao biciklajuci.
 
 
 
 
No, razlog mog ucešca... Kako smo sve stariji i apetiti su nam veci. Rute sve duže, vožnje sve zahtevnije. Prednja vila odavno funkciju amortizovanja nema, teret po sebi. Stvari u ranac stavljam, nosac nikakav nema, postajem kamila... Zadnji menjac radi, ali mu je opšte stanje kao u vojnika nakon tri dana prelaska Igmana.
 
Da ne ispadne da žalim se! Videcemo mi svakako još asfalta, puteva, prašine, staze i bogaze. Šale nema, želja i bolest su jaci od svih prepreka. Stvar je da ako može lakše i ispravnije, može. Ako ne, šantacemo, štucati i  gde namerili stizati.
 
Veliki pozdrav!