Nabuži mi bajs

02.11.2020 | postavio: Adrian Varga |[comment_count]
Ovo je moja priča: Prijateljstvo koje traje četvrt veka, od juna 1995. godine kada je autobusom moj planinski bicikl stigao iz Švajcarske posredstvom gasterbajtera zvanog Kapetan Mikula Mali. Od tada kreću naša putešestvija po krševitim predelima Šumadije, po starim kamenim putevima, šumskim stazama ali i duge rute po asfaltu. Na teži način sam naučio da naglo kočenje prednjom kočnicom prouzrokuje kolut napred jer moje pređašnje iskustvo se zasnivalo na ruskoj maloj bicikli sa kočnicom na pedali. Mnogo puta me prskali kiša i blato sa točkova jer nigde bilo blatobrana, mnogo puta se srušio bicikl jer nije bilo stopice za stajanje.
02.11.2020 | postavio: Adrian Varga |[comment_count]
Ja sam Jezda (Poni biciklić), a ova što se ne odvaja od mene je Ivana. Iako nisam u cvetu mladosti (imam oko 30 godina), svakodnevno sam aktivan. Istina, bez obzira što se teško odlažem u biciklanu, nju ne mrzi da me ,,vugli“ i diže, baš kao što ni mene ne mrzi da se vozamo po vremenu i nevremenu. Upoznao sam je pre samo četiri godine. Prihvatila me je kao da sam oduvek bio njen. Mnogo volim što smo se našli: ja iz Bačke Palanke, ona iz Kikinde... oboje u Novom Sadu. Do tada, moj vlasnik je bio jedan dobri debeljuškasti čikica. Čuvao me je kako je znao dve dok sa suprugom nije odlučio da me pokloni Ivani.
02.11.2020 | postavio: Adrian Varga |[comment_count]
Javljamo se za Nagradni konkurs Nabudži mi bajs Ovo je VUK ZIGIĆ živi u Novom sadu i ima osam godina. Ovaj bicikli je dobio za svoj peti rodjendan. Dugo je vozio sa pomoćnim točkovima. Sada je on jedan brzi Gonzales i pola Novog Sada je prešao sa njim. Najviše voli da zakoči i da se potpiše po putu. Vozi ga i po kiši i po vetru. On ga vozi i na trening i u školu. Točkovi su pravi junaci jer izdrže sve njegove zavrzlame i ispunjavaju sve želje. Kočnica mu je najbolji prijatelj.
30.10.2020 | postavio: Adrian Varga |[comment_count]
Zovem se Milosav Brajković. Rođen sam 1959 godine u Svetozarevu, današnjoj Jagodini. U to vreme živeo sam u selu Lovci koje je udaljeno 17 kilometara od Jagodine. Godine 1970 završio sam četvrti razred osnovne škole pa sam peti razred trebao nastaviti u matičnoj školi u Bagrdanu. Pošto je nova škola udaljena pet kilometara, za putovanje do škole mi je bio potreban bicikl, jer su skoro sva deca iz mog sela na taj način putovala u više razrede osnovne škole. Jednog avgustovskog dana moj pokojni otac se iz Svetozareva vratio u selo sa jednom biciklom koju je bio namenio meni za dalje školovanje. Bicikla je bila lepa, ali se meni u prvi mah nije dopala, jer je bila ženska.
28.10.2020 | postavio: Adrian Varga |[comment_count]
Pozdrav svima, za ovaj konkurs biih volela da prijavim svog muža. Tokom celog svog života moj suprug je promenio četiri bicikla. Od kad je naučio da vozi do današnjeg dana ostao je veran istom proizvođaču, čije bicikle je danas nemoguće pronaći. Prvo je kao dete vozio Pony, a od petog razreda do danas Rogov desetobrzinac. Prvi desetobrzinac su mu roditelji kupili kada je imao jedanaest godina, drugi je kupio kao student, a treći i poslednji posle ženidbe i dolaska u Zrenjanin. Na ovim biciklima prevezao je desetine hiljada kilometara idući u školu, na posao ili samo vozeći rekreativno. Poslednji bicikl kupio je 1. aprila 2015. godine za čitavih 40e i od tada je bukvalno svakodnevno na biciklu.
26.10.2020 | postavio: Adrian Varga |[comment_count]
Nemam dovoljno dobrih reči da bih vam na pravi način dočarala svoju posvećenost biciklu, poštovanju koje mi pruža vožnja kao i to da mi je svaka stotinka kotrljanja dragocena. Imam 53 god. Pre pet godina moja pluća su radila sa manje od pola kaciteta, nisam mogla ni dva koraka da napravim. Pulmolog Jovančević iz Kraljeva mi je predložio da vozim bicikl. Od tada pa do današnjeg dana on je postao moja svakodnevica. Kiša, sneg, sunce... on je uz mene a zahvaljujući tome moja pluća su dobro, ponovo rade kao nekada. Moja omiljena destinacija je planina Goč, preko Sokolje. Vozim sama, nemam neke dogodovštine koje bi bile interesantne sem da ja drugima skrećem pažnju kada se pojavim iz šume. Bicikl je moje mentalno i fizičko zdravlje, moj saputnik, prijatelj.
26.10.2020 | postavio: Adrian Varga |[comment_count]
KOBRA ZA GINISA Moj otac atletski šampion Jugoslavije uvek se nadao da ću postati košarkaški reprezentativac, po ugledu na našeg rođaka Mirzu Delibašića. Ja sam, međutimo, odabrao skije i bicikl. Roditelji su podržali oba moja opredeljenja. U našoj garaži nalazile su se: Tomos Mini, Rog Pony, "trobrzinac" Subotičkog Partizana, Rog sa 5 i 10 brzina, čuveni Rog Maraton, mtb Delta od 18 brzina i kada sam diplomirao od oca sam dobio Capriolo Kobru iz prve serije (na slici).
23.10.2020 | postavio: Adrian Varga |[comment_count]
Pozdrav, moje ime je Milan, iz Kraljeva sam i imam 43 godine. Sa ovim biciklom sam već dugi niz godina najbolji prijatelj na putu i nikad me nije izdao. Da bi to i dalje tako bilo, treba mu budženje, jer tek sad kreću prave avanture, moj (nabudženi bajs), moja dva sina (5 i 7 god) i ja.
22.10.2020 | postavio: Adrian Varga |[comment_count]
Naše novo staro prevozno sredstvo. Dok nisam postala mama drugi put još sam mogla da vozim moj dragi mtb, koji je sa mnom prošao sve i svašta, koji sam inače smatrala i zvala svojom drugaricom, vernom saputnicom. Na njemu sam vozila i stariju devojčicu, onda smo nas tri (bajk, ćerka i ja) imale naše avanture, dok nije došla druga. Kada nam se pridružila i druga devojčica bilo je teško da se vozimo sve zajedno, jer je bajk sam bio težak, a i meni velik. Teška srca sam se oprostila sa njim i kupila ovaj divni Kettler. Lagani, pravi gradski, na kom se vidi da je imao i on svoje avanture. Kako vreme prolazi sve više mi prirasta za srce i od prvog dana mi izvlači osmeh na lice dok ga vozim, uživam, posebno jer nas je sada četiri.
22.10.2020 | postavio: Adrian Varga |[comment_count]
Nas tri Musketara i četvrti Musketar on po ceo dan pravimo lom. Ali naš bajs stari, počeo je da se kvari. Eto baš pre neki dan otpao mu blatobran. Nema svetla, ćelave mu gume, teško mu, a da plače ne ume. Toliko je brz, troje nas nosi, samo nam se vidi vetar u kosi. Svaki dan po gradu kruzi i puno uživancije nama pruži. Uvek nam je bio mio i po ulazu se vešto krio. Kada pada kiša i sunce sija, sa njim nam vožnja uvek prija. Pomozi nam da mu vratimo stari sjaj, I da nas i dalje vozi na svaki kraj.
20.10.2020 | postavio: Adrian Varga |[comment_count]
Pozdrav. Ja se zovem Goran i živim u Kikindi. Bicikl sam dobio od roditelja kada sam imao 13 godina. Ja sada imam 46 godina. Tako da ovaj ROG-ov trkački bicikli imam već 33 godine i još uvek ga koristim. Bicikli je kupljen u tada Robnoj kući Beograd. Jedino šta nije na njemu orginalno su gume i pedale koje su mi ukrali. Čak imam još uvek originalni karakteristični katanac i ključ. Inače su pedale bile za trkačke biciklove sa korpama. Izdržao je ovaj bicikl svašta, čak sam jednom udario u gepek automobila i malo ulubio gepek (platio sam vlasniku popravku gepeka), a na mom biciklu je malo otišao točak unazad što je majstor kasnije ispravio. Želja mi je da ovaj bicikl vozim bar još ovoliko godina.
19.10.2020 | postavio: Adrian Varga |[comment_count]
12 years ago... Prvi posao, prva plata, skupilo se društvo na čast i pita mene moja Mici (sestra) šta ću da joj kupim od prve plate. Rekoh, biraj od druge šta hoćeš, ova je isplanirana i rezervisana još pre nego što sam počeo da radim. Znala Mica za šta čuvam pare, pa tutnu neke šuške pod pikslu. "Kad je tako-onda da pridodam, da se nadje, da ne odu ta dva točka nekom drugom jer je tebi falilo." Naravno, skoknem odmah sutradan da uzmem ono što sam dugo gledao, bajs !!
15.10.2020 | postavio: Adrian Varga |[comment_count]
Pozdrav svima, Zovem se Milena i živim u Kraljevu. Bicikl sa slike sam dobila 1998. godine, za 14-ti rodjendan. Oduvek mi je bio poseban jer je to prvi bicikl meni kupljen, a do tada sam sve nasledjivala od starijih. Obzirom da je bicikl “iz prošlog milenijuma”, sa njim sam prošla dosta. Bilo je tu raznih zgoda i nezgoda, ali me je uvek dobro služio, a ja se trudila da ga redovno servisiram i održavam. Par godina kasnije na svet je došao moj sin, kojem smo suprug i ja usadili ljubav prema vožnji bicikla. Često smo se vozili i uživali zajedno, neko na dva neko na četiri točka. Za neki mesec, moj sin postaje punoletan, i nasledio je moju biciklu.
15.10.2020 | postavio: Adrian Varga |[comment_count]
Zovem se Mirjana Benić, živim u Novom Sadu, a u nastavku je kratka priča o mojoj bicikli i meni... Bicikl sam dobila na poklon od prijatelja, pre četiri godine. Već tada je prošla dosta toga, ali je bila doterana, našminkana, kao prava vremešna gospođa... rustična, vintage, kažu - naspram mene. U Novom Sadu sam jedina žena poštar, a kako je ovaj grad poznat po svom sjajnom odnosu prema biciklistima, a i pritom je, ravan, nije ni malo čudno što sam se opredelila da sa svojom biciklom delim svakodnevicu i na tom polju.
13.10.2020 | postavio: Adrian Varga |[comment_count]
,,Sreću ne možes kupiti, ali možeš kupiti bicikl, to je dovoljno blizu." Pozdrav, zovem se Luka, uskoro punim 14 godina. Moj bicikl je poput mene: brz, avanturističkog duha, radoznao i uvek spreman za pokret! Svugde stižemo zajedno, u školu, u pozorište na probu, kod drugara, na stadion, na izlet u prirodi... Redovno ga ,,kupam", mazim i pazim, čuvam i zaključavam. Ne bih podneo da ostanem bez njega! Kod mene je već pet godina, očuvan, ,,garažiran".
12.10.2020 | postavio: Adrian Varga |[comment_count]
Pozdrav! Zovem se Andjela Čvarkić, imam 12 godina... Čula sam od drugarice za konkurs Nabudži mi bajs i rešila da Vam se javim. Ja trenutno imam, vozim i volim svoj bajs. On je vrlo star, ali je još uvek u voznom stanju. Nasledila sam ga od svog starijeg brata, koji je prešao da se vozi motorima i automobilom. Ja sam još uvek na zdravom režimu života. Bicikl koristim za vožnju sa drugaricama do parkića, da idem mami u nabavku ili odem do babe da joj nosim šta treba ili poslužim za bajk dostavu hrane. Iako mi je sada neudoban sic, jer je popucao, pa su mi i kočnice dosta loše. A kada sam natrpana kesama, pa mi padne lanac hoću da vrisnem. Šaljem Vam sliku sebe i mog ljubimca u nadi da ćete odabrati baš mene i obradovati nas.
09.10.2020 | postavio: Adrian Varga |[comment_count]
Moje ime je Filip Veselinović. Veliki sam avanturista i jedan od najvećih snova mi je da obiđem svet biciklom. U vožnju bicikla sam se zaljubio kada sam upoznao nju, Capriolo Varanus. Bilo je to jedne letnje večeri. Trebalo je da odemo do grada, drugar je imao dve bicikle, pa sam ja seo na jednu. Nikada pre nisam seo na udobniju biciklu, brzine su se menjale tako fluidno i brzo, pedale kao da su se same okretale, činilo se kao da se vozim po oblacima, kao da je svaki nanometar tog rama krojen tačno po mojoj meri. Dva dana kasnije sam je kupio od njega. Bilo je to pre 6 godina. I dan danas vozim tu biciklu. Taman mi je kao i prvog dana, samo što sada mora na jedan "godišnji odmor", da se malo osveži. Inače, ako pitate koliko sam kilometara prešao sa njom, stvarno ne znam.
08.10.2020 | postavio: Adrian Varga |[comment_count]
Moj čelicni konj, mislim da je marka Crosswind, sedište je te marke, inače nema nalepnice-reklame. Dobro me je služio do pre par meseci, onda je počeo da preskače lanac na srednjem prednjem pogonu. Inače potreban je kompletan prenos sa lancem, ručice menjača su revoshift. Voleo bih da imam šamaraljke, zadnji amortizer je prezubio i zakucao, ne može da se pomeri. Imali smo dosta avantura, rekord mi je 115 km u jednom danu, za amatera mislim da je ok za sada.
08.10.2020 | postavio: Adrian Varga |[comment_count]
Volim vozikanje s biciklom, i tako jedan dan odlučio sam se za mali triatlon. Krenuo sam iz centra grada Subotice sve do našeg najmilijeg jezera što mi zovemo MAJDAN, koja se nalazi u Kelebijskoj šumi, prema granici Srbije i Mađarske. Do tog jezera Majdan ima jedno 14 kilometara. Što nije velika distanca ali ako dodamo da nosim i sebe od 180 kila na toj bici onda i nije mala stvar. Na svu sreću bicikla je već stara. 2000 godište i ŽELJEZNA je, nije alu kompozicija kao novije, i LADNO me podnosi! Naravno zadnji točak ( žbice felne, glava ) je ojačana, i ne puca ništa, funkcioniše savršeno. Stižem do jezera Majdan ( reč je o Februaru ). Vožnja do jezera biciklom je po peščanom putu, često sam morao sići i hodati pored bicikla jer je tonuo u pesak.
07.10.2020 | postavio: Adrian Varga |[comment_count]
Šta reći, gde sam vozio bicikl po asfaltu po makadamu. Bilo je tu i padova rane zarasle. Ne kažu džabe da je biciklizam opasan sport, da mu je potrebna zamena delova treba vozi se i po snegu. Na moju sreću nisam ništa lomio, padneš sa bicikle iskrivi se volan i sedište to se da namestiti. Vozilo se do i preko Kosmaja pa spust niz Koraćicu pa u Mladenovac. Pa odvezem se do naselja blizu Arandjelovca, video lepu Srbiju. Upoznao nove ljude, svakakve. Vozim i dalje onda se odmorim na Jezeru, brčnem se malo pa kući. Srećno svima !

Stranice